Evropska unija u 800 reci – link 14

evropska komisijaDok Evropski parlament predstavlja građane Unije, a Savet države članice, Evropska komisija je nezavisna u odnosu na vlade država članica i vodi računa o interesu Evropske unije kao celine. Ona takođe predstavlja ogroman aparat i na čelu je „briselske birokratije“ (preko 30000 činovnika) – ogromnog mehanizma za donošenje odluka i proizvodnju, često, nerazumljivih papira. Komisija se stara o primeni odluka Evropskog parlamenta i Evropskog saveta. Ukratko, Komisija je neka vrsta evropske vlade, koja donosi svakodnevne odluke o upravljanju Unijom.  Sedište Komisije je u Briselu i Luksemburgu. 

Komisiju čini kolegijum od predsednika (Žoze Manuel Baroso) i 27 komesara – po jedan iz svake države članice, izabranih na 5 godina. Predlaže ih Evropski savet, a njihov izbor potvrđuje Evropski Parlament. Na taj način, Komisija je podložna demokratskoj kontroli Evropskog parlamenta, koji nadzire njen rad i koji joj može izglasati nepoverenje. Komesari nisu predstavnici svojih država, već zastupaju zajedničke evropske interese. Svaki komesar ima svoj resor – npr. proširenje, obrazovanje, kultura i mladi, nauka i istraživanje, transport, zaštita čovekove okoline, poljoprivreda, trgovina, ekonomija i finansije, itd. Spisak svih komesara i njihove biografije možete videti na sajtu: http://ec.europa.eu/commission_2010-2014/members/index_en.htm

Komisija radi na principu kolektivne odgovornosti – odluke se donose na kolegijumu tj. Komesari nemaju pravo da donose pojedinačne odluke i kao kolektiv su odgovorni Parlamentu. Komisija je takođe na čelu 33 generalnih direktorata i 11 službi koji čine administraciju Evropske unije. Generalni direktorati bave se predlaganjem propisa, nadziranjem država članica u njihovoj primeni, raspodelom budžeta.

Komisija ima 4 glavne uloge:

  1. predlaže zakone u oblastima koje ne mogu biti regulisane na nacionalnim, regionalnim ili lokalnim nivoima. Komisija izrađuje predlog zakona i ako se najmanje 14 od 28 Komesara slože sa predlogom, on se šalje Savetu i Parlamentu na raspravu i glasanje;
  2. raspolaže budžetom Unije – određuje kako dugoročni tako i godišnji budžet EU i kontroliše kako se ta sredstva troše;
  3. stara se o sprovođenju zakona Unije u državama članicama (zajedno sa Evropskim sudom pravde);
  4. predstavlja Evropsku uniju na međunarodnom planu ( na primer pregovara o sporazumima EU sa drugim državama ili međunarodnim organizacijama).