Konvencija kao živi instrument

Konvencija kao živi instrument predstavlja koncept po kome ESLJP tumači Konvenciju u svetlu današnjih okolnosti u državama članicama a ne okolnosti aktuelnih prilikom sastavljanja Konvencije. Ovakav pristup omogućava Sudu da proširi opseg prava koje Konvencija štiti uprkos tome što zaštita tih prava nije bila predviđena prvobitnim tekstom. Ovaj koncept je Sudu dao dinamičnu ulogu i omogućio mu da odgovara na nove izazove. Ipak Sud se i ovde ne poziva na apstraktne promene već na promene koje mogu biti verifikovane uvidom u zakonodavstvo i praksu država ugovornica pa čak i trećih država, kao i prakse medjunarodnih tela za zaštitu ljudskih prava. Usvajanje novih međunarodnih ugovora o ljudskim pravima koji postavljaju više standarde od EKLJP takođe može biti faktor koji Sud uzima u obzir prilikom tumačenja Konvencije kao živog instrumenta. Na kraju treba pomenuti da ovaj metod tumačenja nije bez kontroverzi obzirom da izaziva strah od sudijskog aktivizma. Suština ove zamerke jeste da je na stranama ugovornicama, a ne na Sudu, da putem dodatnih protokola prošire zaštitu koju Konvencija pruža.