SRJ ratifikovala protikole uz pakt o građanskim i političkim pravima UN

Beogradski centar za ljudska prava izražava zadovoljstvo što je Savezna skupština 22. juna 2001. godine usvojila akt o ratifikaciji Prvog i Drugog fakultativnog protokola uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (PGP).  Prvim fakultativnim protokolom uz PGP (1966) omogućava se pojedincima da se žale Komitetu za ljudska prava na povrede prava garantovanih Paktom od strane države ugovornice. Drugi fakultativni protokol obavezuje državu da ne izvršava smrtnu kaznu i da preduzme mere da ovu sankciju iz svojih zakona ukloni.

Ratifikacijom Prvog fakultativnog protokola uz PGP jugoslovenskim državljanima i licima koji se nalaze pod jugoslovenskom jurisdikcijom se omogućava da se obrate jednom međunarodnom telu, UN Komitetu za ljudska prava, za zaštitu ljudskih prava predvidjenih Paktom, ako su iscrpli sva raspoloživa unutrašnja pravna sredstva. Tako odluke domaćih sudova po pitanju kršenja ljudskih prava više nisu konačne.

Ratifikacijom Drugog fakultativnog protokola uz PGP (1989) SR Jugoslavija se formalno obavezala da smrtnu kaznu ukine. Tako će svi unutrašnji pravni akti morati da se usaglase s ovim međunarodnim ugovorom, koji sada predstavlja sastavni deo unutrašnjeg pravnog poretka SR Jugoslavije (Ustav SRJ, čl. 16, st. 2).

Ustav SRJ već zabranjuje smrtnu kaznu, ali samo za krivična dela propisana saveznim zakonom (Ustav SRJ, čl. 21, st. 2). S druge strane, Ustavi Srbije i Crne Gore dopuštaju smrtnu kaznu „samo za najteže oblike krivičnih dela“ (Ustav Srbije, čl. 14, st. 2, Ustav Crne Gore čl. 21, st. 2).

Beogradski centar za ljudska prava se nada da će se unutrašnji pravni akti usaglasiti s obavezom koju je SR Jugoslavija prihvatila ratifikacijom Drugog fakultativnog protokola uz PGP.

Ratifikacijom Prvog i Drugog fakultativnog protokola uz PGP se svakako pokazuje spremnost SR Jugoslavije da svoje unutrašnje zakonodavstvo uskladi s medjunarodnim standardima zaštite u oblasti ljudskih prava.